Mome ocu
Mome ocu Salimu (koji je na današnji dan preselio na neki drugi, nadam se bolji, svijet) I četrnaesto proljeće dirljivo Stiglo je sa pustim ukrasima (Naliježući se na ono mjesto Nedragoljubno upisano u meni Zbog tvoje nepomičnosti i odsutnosti) Dvadeset i prvi mart Mjere suze i duboki uzdah udaljenosti. Nedostaju mirisi maćuhice, svilenih jasmina i ljubičica Koje si mami u kuću donosio Sa nakićenih živica i polja u njihovim bluzicama. Nema prizmatične lepeze od šarenih kapljica Zore na stablima jorgovana Probeharalih u našem dvorištu Ni tvoga stvaralačkoga jutra u pobožnosti Odmjerene otmjenosti koraka ti u hodu (Dok ideš u Stari grad po Mimine vruće lepine) Nedostaje i tvoja hirovitost u govoru Želja da sve odjednom kažeš Sjajni Mjesec, bijel poput oblaka Koji bi se kradomice prominuo preko popodnevnoga neba Naslušana dubokih tišina noću Zalazeći u tamu zauvijek zaustavljenih trenutaka Sjećam se - Uvijek si tačno znao kakve je boje Sunce Na bratovim i mojim trgovima života. Sanja...